Domaće je domaće?

Nema većih patriota od nas. Garantirano. Nema veze što je u pitanju i kakve je kvalitete, ali kad ima naljepnicu „Domaće“ automatski ima duplo veću stopu prodaje. Zašto je to k vragu tako? Osobno, i ja sam maaali patriota po tom pitanju ali isključivo iz sljedećeg razloga: ako vidim vrgoračke jagode mašit ću se za njih automatski pa skoro i ne gledajući cijenu. Zašto? Zato jer znam da od Vrgorca do mene ima 2 sata vožnje i da te jagode nisu stare mjesec dana pa ih samim time proizvođač nije morao “balzamirati” sa kemikalijama da ih dopremi do mene, što bi u konačnici značilo i malo manju količinu otrova nego inače, jeli?

Ali budimo iskreni…. Dođemo na pazar pa se lagano topimo u mirisima svježeg voća, povrća…zelenila i boja koje ti srce hoće i sve je to domaće. Ali, ajmo sada realno. Što to „Domaće“ znači osim da je uzgajano unutar granica Lijepe naše. Big deal…što to meni znači? Jeli malina koja na raste blizu granice sa Srbijom bolja nego ona koja raste u Srbiji da bi je po tome vrednovali? Da li je manje otrovana nego ona s našeg tla? Tko zna! Ako ćemo realno, što mi uopće znamo u kojoj nas količini bakice sa pazara zapravo truju po krinkom domaće. Poštuju li one karencu? Razmišljamo li uopće u tome dok plaćamo hranu duplo skuplje nego po centrima.

Svaka prava domaćica koja iole drži do toga što priprema njenim najdražima, zna koliko su kvalitetne namirnice bitne za ukusni i zdravi obrok pa se stoga često maše i plaćaju tu istu hranu puno više upravo na pazarima nego što bi to napravile u centrima. Ali ne mogu a da se ne pitam da li je to uopće ispravno iako i ja to stalno radim.

U jednom ću se složiti….zaista, na pazaru je šansa da nađete mrkvu koja zapravo i miriše na mrkvu te ima i takav okus, 2:4, dok je u centrima to 0.001:10 . I u cijelom tom procesu kupnje i procjene smo se opet pogubili…. Kad kupujemo, što nam je bitno: Cijena, kvaliteta ili sigurnost? Zasigurno je nemoguće zadovoljiti sva tri kriterija, pitam se nekako da li je moguće zadovoljiti barem dva?

Da se odmah ogradim….nismo sigurni ni kad kupujemo u centrima jer smo blagoslovljeni internetom pa smo update sa svim vijestima, pa tako i sa onima kad se na policama trg. lanca nađe neispravan proizvod koji u sebi sadrži veću količinu neke tvari nego što je to zakonom dopušteno. Ali shit happens, jeli . Tko radi taj i griješi, ali činjenica je da neka kontrola postoji i uhvati inkriminatora kad-tad te ga prozove i on bude kažnjen. Događa li se to ikad na pazaru??

Zapitajmo se da li smo ikad čuli da je neka baka s pazara protjerana i da joj je roba oduzeta jer su joj u blitvi našli više pesticida od dopuštenog. Nikad zaboga jer se te kontrole niti ne provode.

Kako sam došla na ovu temu? Neki dan u dućanu vidim mala kutijica borovnica na akciji, 8.99kn ….obožavam borovnice. Mašim se ja tako da ću uzet kutijicu i prije nego je stavim u košaru provjerim u kakvom su stanju i naravno njihovu deklaraciju. Zemlja porijekla: Španjolska. E ježile vas Španjolske borovnice, kao da u hrvatskoj nema borovnica…. Prva moja misao. I onda stanem i pomislim, A licemjerko jedna. Ne, u hrv. trenutno nema borovnica jer je hladno i nije im još sezona, a druga stvar….što fali Španjolskoj?

Kako je to Španjolska, kao zemlja, gora za uzgoj i proizvodnju bilo čega od hrvatske, osim činjenice da nije Hrvatska? Ta je borovnica možda prošla više kontrola nego što prođe vjerojatno iti jedna koja će dospjet na Pazar i na koju ćemo s ponosom i divljenjem gledat jer eto, ona je iz Hrvatske, a hrvatski rodni list se uvijek skuplje plaća, jeli tako?